Smješteno uz obalu ugandskog Viktorijina jezera, ovo utočište pruža zaklon vrsti čija je populacija od jednog milijuna iz devedesetih godina prošlog stoljeća spala na samo 200.000 jedinki. 49 čimpanzi koje su ovdje našle svoj dom dane provode živeći poput divljih čimpanzi u šumi od 40 hektara, a noću u ograđenom prostoru, gdje dobivaju zdjelice s kašom za večeru i spavaju u visećim mrežama obloženima slamom. Za osoblje Ngambe izazov je integrirati novu siročad u zajednicu. Novopridošlice, posebice mužjaci, nisu uvijek dobrodošli jer se na njih može gledati kao na prijetnju postojećoj hijerarhiji, pa je sklapanje prijateljstava s drugim čimpanzama spor proces koji može potrajati nekoliko mjeseci. Taj proces pratimo očima najmlađeg siročeta Ngambe, dvogodišnjeg Eazyja. Za razliku od ostale siročadi koja je nekoć živjela u divljini, Eazy je na svijet došao u utočištu, ali ga je majka, nažalost, odbacila. Nakon što je prvu godinu života proveo s Ngambinim osobljem koje se brinulo o njemu, sada tijekom nekoliko mjeseci Eazyja moraju naučiti kako živjeti kao čimpanza. Od toga kako komunicirati i iskušavati novu hranu do toga kako sklapati nova prijateljstva. Tek se tada može pridružiti ostalim čimpanzama u šumi.