Šestogodišnja Susan (M. Wilson) ne vjeruje u Djeda Božićnjaka. Tome ju je podučila njezina majka Dorey (E. Perkins), koja radi kao glasnogovornica manhattanske robne kuće Cole's. Istodobno, šarmantni starčić Kriss Kringle (R. Attenborough) igrom slučaja zamijeni pijanog zaposlenika Cole'sa koji je zadužen glumiti Djeda Božićnjaka na paradi za Dan zahvalnosti. Gospodin Kringle postane takav hit da ga Elizabeth angažira kao stalnog zaposlenika robne kuće. Takvog Djeda Božićnjaka djeca posjetitelji Cole'sa nikad nisu vidjela. Ne samo da je s njima iznimno ljubazan nego govori i mnoge svjetske jezike, a što je najbolje, upućuje ih u kojem dućanu u gradu mogu kupiti jeftinije poklone, čak ako oni i nisu u Cole'su. Takvog zaposlenika bi htio dobiti i konkurentski lanac robnih kuća Express Store. A mala Susan postaje gotovo uvjerena da je on pravi Djed Božićnjak... Snimljen na temelju istoimenog klasika iz 1947. godine, "Čudo u 34. ulici" dražestan je i dobrodušan film koji ostaje vjeran duhu originala, uz nešto laganiji i elegičniji ton. Nostalgičan i sentimentalan, to je film koji je nemoguće ne voljeti. Poruka filma jest nada da ljudsko društvo u cjelini neće ustrajati u ciničnosti. Djed Božićnjak tako nije samo simpatičan starčić u crvenom odijelcu, nego simbol svega onog dobrog i pozitivnog što pronosi i sam blagdan Božića. Richard Attenborough, poznat i kao redatelj: "Gandhi" (1982), "Chaplin" (1992), "Zemlja sjena" (1993), "U ljubavi i ratu" (1996), pruža fino pogođenu interpretaciju Djeda Božićnjaka, na tragu prethodnika Edmunda Gwenna koji je za nju dobio Oscara. Mala Mara Wilson (Tatica u suknji) također je dostojna naslijednica Natalie Wood. Elizabeth Perkins i Dylan McDermott, iako vrlo korektni, ipak ostaju u sjeni izvedbi Maureen O'Hare i Johna Paynea u filmu iz 1947. Mara Wilson je jednostavno preslatka u glavnoj ulozi, a ako vi još uvijek ne znate da Djed Mraz zaista postoji, onda sigurno niste vidjeli Richarda Attenborougha kako ga utjelovljuje.