Radio Box

Priča o intimnom svijetu usamljene djevojčice koja ima tjelesno hendikepiranog brata

Naša ocjena8/10
Vaša ocjena-

Ptica sreće

BLUEBIRD

, 2004., Nizozemska, 77 min.

drama
glazba

0.0

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Godine 2005. nagrađena na filmskom festivalu u Berlinu, izvrsna egzistencijalistička glazbena drama nizozemske redateljice Mijke de Jong (Stills, Broos, Lopen, Tussenstand) emotivno je, dirljivo, izuzetno suptilno, sugestivno režirano, atmosferično i nenametljivo angažirano ostvarenje.

Merel de Leeuw (E. Rotteveel) senzibilna je 12-godišnjakinjka iz slikovitog nizozemskog provincijskog gradića, za bavljenje umjetnošću i sportom darovita mlada djevojka, odlična učenica koja u slobodno vrijeme glumi u školskoj dramskoj sekciji i trenira skokove u vodu. Istodobno, Merel je i starija sestra tjelesno hendikepiranog brata Kaspera (K. Scholten), senzibilnog dječaka atrofiranih udova o kojem uz puno ljubavi skrbi uz brižnu majku (E. de Brauw) i oca (J. Spijkers).

No Merel je povučena i osamljena, zrelija od svojih vršnjaka, koju razredni kolege često uzimaju kao metu zadirkivanja i iživljavanja, što ona teško podnosi. Do škole i na treninge Merel često putuje vlakom, a tijekom vožnje čita književna djela poput romana Roalda Dahla i Tolstojeve Ane Karenjine.Tijekom jedne takve vožnje Merel upozna svog slučajnog suputnika, sredovječnog tamnoputog Engleza Charlesa (B. O´Richards) s kojim ubrzo pronađe zajednički jezik. S vremenom, Merel će tijekom slučajnih susreta s Charlesom u njemu pronaći srodnu dušu i osobu kojoj može otkriti svoje intimne dvojbe, te od njega doznati za poeziju glasovitog belgijskog nobelovca Mauricea Maeterlincka...

Uz suradnju scenaristice Helene van der Meulen (Goodbye, Sleeping Rough, Novemberlicht), redateljica Mijke de Jong majstorski kreira efektno tjeskobno ozračje egzistencijalne nesigurnosti osjetljive protagonistice, pritom se uzdajući u raspoložene glumačke nastupe, ponajprije onaj iznimno darovite mlade debitantice Elske Rotteveel. Premda je njezina uloga većim dijelom filma bez riječi, Elske gestama i grimasama, odnosno ekspresivnom mimikom lica, impresivno dočarava kompleksnu osobnost i bogat intimni svijet usamljene protagonistice.